Pitajte doktora >>

Nastanak visestrukih, iregularnih, elektricnih impulsa vodica u pretkomorama

Atrijalna fibrilacija je poremećaj srčanog ritma koji nastaje u pretkomorama i predstavlja najčešću aritmiju koja zahteva lečenje. Naziva se još i “aritmija apsoluta”, zbog potpuno nepravilnog srčanog rada kojim se prezentuje.

Osnovne karakteristike

Ova vrsta aritmije nastaje u miokardu pretkomora i održava se zbog kružnog kretanja električne draži na više mesta u pretkomori usled čega nastaje nejednako i nepravilno kretanje impulsa. Pretkomore, u kojima nastaje normalan srčani ritam počinju da trepere, ne kontrahuju se normalno i na taj način dolazi do poremećaja srčanog ritma koji prouzrokuje pojavu simptoma i komplikacija.

Učestalost

Atrijalna fibrilacija je najčešća tahiaritmija sa učestalošću od 2% u opštoj populaciji, incidenca je u porastu sa godinama starosti.

Klasifikacija atrijalne fibrilacije

Podela atrijalne fibrilacije se može vršiti na osnovu: elektrokardiograma, osnovnog oboljenja miokarda i kliničkih karakteristika. U odnosu na elektrokardiografski zapis atrijalna fibrilacija se deli na bradiaritmiju apsolutu (kada je frekvenca komora ispod 60 u minuti) i tahiaritmiju apsolutu (frekvenca komora preko 100 u minuti). Atrijalna fibrilacija može nastati u oštećenom miokardu (udružena sa srčanim oboljenjem) ili bez vidljivog oboljenja miokarda. U odnosu na kliničke karakteristike, najčešće se koristi podela na paroksizmalnu (spontano se konvertuje u sinusni – normalni ritam), perzistentnu (ne dolazi do spontane konverzije) i permanentnu-hroničnu atrijalnu fibrilaciju.

Najčešći uzroci atrijalne fibrilacije

Ukoliko je atrijalna fibrilacija povezana sa osnovnim srčanim oboljenjem, kao najčešći uzrok njenog nastajanja navode se arterijska hipertenzija, diabetes mellitus, hipertireoza, koronarna bolest, kardiomiopatija, srčana insuficijencija, oboljenja srčanih zalistaka itd. Poseban značaj ima idiopatska atrijalna fibrilacija, zbog njene učestalosti za koju se procenjuje da iznosi i do 30% svih atrijalnih fibrilacija. Značaj je još veći s obzirom na to da se uglavnom javlja kod osoba do 55 godina starosti.

Klinička slika i simptomi

Simptomi koji najčešće prate atrijalnu fibrilaciju su: osećaj brzog i nepravilnog srčanog rada (“lupanje srca”), gušenje, vrtoglavica, malaksalost i retko, gubitak svesti. Često, atrijalna fibrilacija prolazi i asimptomatski.

Komplikacije

Najznačajnija komplikacija atrijalne fibrilacije je nastanak tromba (krvnog ugruška) i posledična trombo-embolijska bolest. Osnovni uzroci nastaka ove komplikacije su duže zadržavanje krvi u pretkomori, usled nedostatka pretkomorke kontrakcije, kao i uvećanje pretkomore, koje nastaje kao posledica brzog i nepravilnog srčanog rada. Faktori rizika za nastanak tromboembolijske bolesti su: godine starosti (preko 65 god., posebno preko 75 god.), prethodna embolija, arterijska hipertenzija, srčana insuficijencija, diabetes mellitus, hipertireoza. Tromboembolijska bolest najčešće nastaje u moždanom sistemu, pri čemu dolazi do nastanka moždanog udara.

Dijagnoza atrijalne fibrilacije

Dijagnoza atrijalne fibrilacije se postavlja na osnovu karakterističnog EKG nalaza kao i auskultatornog nalaza aritmije apsolute (potpuno nepravilnog srčanog rada).


Gore normalan ritam, dole atrijalna fibrilacija

Lečenje atrijalne fibrilacije

Terapija atrijalne fibrilacije može biti usmerena na : konverziju tj. ponovno uspostavljanje i održavanje sinusnog (normalnog) ritma ( u slučaju perzistentne atrijalne fibrilacije), kontrolu frekvence komora (kod permanentne- hronične atrijalne fibrilacije) i prevenciju tromboembolijske bolesti. U cilju uspostavljanja i održavanja sinusnog ritma, kao i kontrole frekvence komora najčešće primenjivani lekovi su: β blokatori, antagonisti kalcijuma, digitalis, i antiaritmici Ia, Ic, i III grupe. Prevencija tromboembolijske bolesti se postiže primenom oralne antikoagulantne terapije (antagonisti vitamina K). Ova vrsta terapije nosi sa sobom rizik od nastanka krvarenja, pa je efekat terapije neophodno proveravati preko INR-a (čije vrednosti treba da budu u opsegu 2-3).

Atrijalna fibrilacija u sportu

Istraživanja su pokazala da je atrijalna fibrilacija češća kod aktivnih i bivših sportista u poređenju sa opštom populacijom. Tačan uzrok nije poznat, ali se pretpostavlja da povećana aktivnost simpatikusa (u toku fizičke aktivnosti), kao povećan tonus vagusa (parasimpatikus) u toku mirovanja mogu biti okidač za nastanak ove vrste aritmije. Uvećanje leve pretkomore, za koje je utvrđeno da postoji kod sportista koji se bave sportovima izdržljivosti, takođe može biti jedan od uzroka nastanka atrijalne fibrilacije.

Preporuke za učestvovanje u rekreativnoj fizičkoj aktivnosti i takmičarskom sportu pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom

Fibrilacija pretkomora (AF) anamneza, EKG, UZ, Hol a) propratni nalaz kod izlečivog uzorka a) svi sportovi kada je uzrok otklonjen i sinusni ritam stabilan > 2 meseca a) godišnje
b) prvi put ili veoma sporadični paroksizmi b) svi sportovi kada je sinusni ritam stabilan >3 meseca. Za neke preporuka “Tableta u džepu” b) godišnje
c) paroksizmalna ili permanentna, bez značajnijeg oboljenja srca.
Komentar 1: oprez sa monoterapijom antiaritmicima I klase
Komentar 2: razmatrati profilaktičku flater ablaciju (hibridna terapija)
c) svi sportovi sa postignutom kontrolom frekvencije u odsustvu hemodinamskog pogoršanja (individualna terapija)
Komentar: AF ablacija se još uvek ispituje kod sportista.
Svi sportovi ako su bez simptoma ≥ 3 meseca.
Klasične indikacije za antikoagulanse. U tom slučaju bez sportova sa sudarom tela ili visokim rizikom za povredu.
c) svakih 6 meseci

<< Saznajte više o…

Pitajte doktora >>